Poezija Petkom u Podne
Miroslav Mićanović: Biti
ruka može rukom, oko okom,
naseliti svijet stvari, naseliti
svijet ljudi,
kako biti bez tebe:
slijep sam i obješen i
crv-se-jezik u mojim ustima plavi,
što ćeš učiniti u tom snu
što ćeš ti u snu
Poezija Petkom U Podne
ruka može rukom, oko okom,
naseliti svijet stvari, naseliti
svijet ljudi,
kako biti bez tebe:
slijep sam i obješen i
crv-se-jezik u mojim ustima plavi,
što ćeš učiniti u tom snu
što ćeš ti u snu
x x x
stanem na priču
ona pukne u
odlomak
odnesem ga na tv
ljudi se klanjaju
odem na ulicu
promet stane
svi se okupimo u
centru
jedemo salamu
ja im pričam kako je
nekad bilo
majci je ruka nabubrila kao mokra grana bukve i odrvenjela
iz njene suhe naborane kože
izlazili su šumski demoni
ako joj je odrežu neće imati dosta nježnosti
za dva djeteta
brat je jednom stavio na glavu lonac pun mrava
a njoj je od brige otpala kora drveta
i narasla i treća i deseta
i stota ruka
za svakoga mrava
Neki ljudi žive i umru gore od svojih krava.
Krave su do smrti mukale po poljima kad su odveli ljude.
Kad to ispričam znancima okrenu se sebi, kao da sam luda.
Kako o tome pričati na konferencijama? Za konferencije to je previše prakse.
To je previše prakse čak i za poeziju.
Sjećam se livade na kojoj plačem jer se bojim malog psa, šume u kojoj se izgubim, a pas me nađe.
Na fotografijama koje su nam donosili, iz zgarišta je izrasla čupava mlada trava i divlji luk.
Mama je danas stranac i ona ide na izlet, na safari u svoju zemlju.
Ima li tamo, kamo putujemo nas dvije rentakarom Gianni, cvijeća iz nezrelog ujakova pršljena. Ili taklja za nečije rajčice viri iz bakinih bezubih usta.
Iznajmit ćemo apartman u obližnjem gradiću.
Jednom kad odemo na našu planinu.
Planiramo taj safari dvadeset godina, svakog proljeća.
Kad budem velik kao mrav,
gradit ću kuću od svoje muke.
Imat ću svoje polje i svoje trave
i kišu od svog znoja i svojih ruku.
I nitko mi jamu pod nogama kopati neće.
Kad budem velik kao mrav
bit ću svoj vojnik i svoj putnik.
I svaki će mi zid i svaki će mi štit,
biti pod korakom mojim.
Kad budem velik kao mrav
bit ću svoj vjesnik i svoj grešnik.
Imat ću svoje polje i svoje trave
i kišu od svog znoja i svojih ruku.
I nitko mi jamu pod nogama kopati neće.
Kad budem velik kao mrav,
bit ću svoj vojnik i svoj putnik.
Nitko me na vojsku, nitko na krv,
ni na brata tjerati neće.
Nitko me na sud ni na vlastit pogreb
prije sudnjeg dana pozvati neće
I znat ću zašto živim ja.
Znam Mariku.
Živi sama s guskama na poljoprivrednom dobru.
Dok im baca kukuruz iz svoje crvene pregače
pjeva nešto na mađarskom
i udara gumenim čizmicama po blatu.
Ono se raštrka pa zamaže i guske i Mariku
po čitavom licu.
To nju nekad nasmije pa počne još glasnije pjevati
a nekad ju rastuži pa ode dolje u šljivar, udara
glavom u neku
od šljiva
i rida tako glasno ko da joj je netko sve guske
poklao.
U njivama viđenim iz vlaka kiša pada bez ikoga.
Bez svjedoka kiša kao da i ne pada,
ne pada noć, magla se ne prostire, samo
mokre tračnice i stupovi, bandere
i betonska postolja, sve mokro, sve samo,
sve ne postoji.
U brzom promicanju, krajolik je površina Venere,
stran i nedostupan, tuđinski život
u udaljenim kvadratima svjetlosti.
Ondje ne zalazimo sjećanjem, rukom ili željom,
dok se polako pale i nestaju u tami,
nestajemo i mi, nastajemo, jurimo i
jureći kroz ništa
sporije starimo.
U prostoru: kuće i praznina, kuće i praznina.
Na jednoj kapiji pisalo je MED
i odmah smo znali: ova je zemlja
obećana drugima.
U sivoj boji vremena
ima jedna stvar
u kiši, u vjetru, u sjenama
ima jedna stvar
u sivoj boji vremena
Ne znam joj imena.
Opis projekta | Čitati učenicima i zainteresiranim korisnicima knjižnice svakoga petka u podne odabranu pjesmu suvremenoga hrvatskog autora. Objaviti pjesmu i kratke podatke o pjesmi i autoru na web stranici i društvenim mrežama školske knjižnice. |
Ciljevi | Popularizirati poeziju; Čitati suvremenu hrvatsku poeziju; Ukazati na važnost čitanja; Potaknuti učenike na samostalno čitanje poezije; Ukazati djeci na postojanje različitih pjesničkih praksi za rekreativno čitanje i kvalitetno provođenje slobodnoga vremena; Potaknuti djecu na korištenje knjižnice i posuđivanje knjiga za rekreativno čitanje; Potaknuti učenike na korištenje informacijskih tehnologija. |
Namjena | Povećanje svijesti o važnosti čitanja poezije i čitanja uopće, povećanje svijesti o važnosti informacijske pismenosti, povećanje broja posuđenih i kupljenih pjesničkih zbirki za rekreativno čitanje. |
Nositelji | Knjižničar, učiteljice, stručni suradnici i učenici. |
Način realizacije | Čitanje, čitanje na glas, objavljivanje poezije na društvenim mrežama i webu knjižnice, razgovor o poeziji, odabir pjesničkih zbirki za posudbu i dodatno čitanje, pisanje završnoga izvješća. |
Vremenik | listopad 2021. – lipanj 2022. |